Moračani živjeli blizu Labe

Ljutići ili Veleti življeli su uz obalu istočnoga mora od rječice Recknitz (koja teče u Meklenburg – Šverinu) pa do Odre; sjevernu im je granicu činilo dakako istočno more, a južnu crta – krivulja povučena od grada Magdeburga kroz južni dio Brandenburga do rijeke Odre. U savez Ljutića išla su ova plemena: Kišani (u izvorima: »Chizzini«) nastavali su po svoj prilici oko meklenburg-šverinskog grada Rostocka (ovo je slavensko ime: roztok), blizu kojega se još i danas nalazi selo Kessin, u čijem bi imenu bio sačuvan trag rečenomu plemenu; — Prekopjenci ili »Circipani« u izvorima, gdje je circi — po svoj prilici slavenski prijedlog črez, a ono — pani dolazi od imena rijeke, koja se latinski zvala Panis, a njemački se danas zove Peene; Šafarik čita rečeno ime Črezpeiianć, a mi možemo reći Prekopjenci; oni su dakako življeli uz rijeku Pjene (Peene), koja izvire u Meklenburg-Šverinu, ulazi u Pomoraniju i utječe u Kleines Haff; — Dolenci ili Dolenčani (“Tholosantes”) stanovali su uz jezero Tollense, koje se nalazi u Meklenburg-Strelicu, također uz rijeku Tollense, koja ulazi u Pomoraniju i utječe u malo prije pomenutu vodu Peene; — Ratari (Retheri, Redarii) prebivali su uz vodu Peene i to po svoj prilici na južnoj njezinoj strani; — Ranci ili Rujanci (Rugiani) prozvani su po ostrvu, na kojem su življeli, a ostrvo se zvalo Ruja i Rana, danas se njemački zove Riigen, a prije su ga Nijemci zvali Rujana: regio quae a Teutonicis Rujana, a Sclavis Rana dicitur — veli jedan izvor. Ovo je bilo najznatnije pleme među svijem baltičko polapskijem Slavenima, prvenstvo su mu priznavala pored sve svoje rascjepkanosti i nesloge i ostala plemena i to ne samo s toga, što su Ranci bili na glasu junaci, već i s toga, što se u njihovu gradu Arkoni nalazio hram najvećega boga Svetovita, kojemu su dolazili na poklonstvo baltičko-polapski Slaveni sa svijeh strana i prinosili darove; — Ukrani su sjedili uz rijeku Ukru, koja se danas njemački zove Ucker, ona izvire u Brandenburgu, gdje se po njoj zove pokrajina Uckermark, za tijem ulazi u Pomoraniju i izlijeva se u Kleines Haff; — Riječani su življeli po svoj prilici njegdje blizu Ukrana; — Stodorani ili Havoljani prebivali su uz današnju brandenburšku rijeku Havel, koja utječe u Labu; — Brežani su stanovali njegdje oko današnjega grada Havelberga, kojemu je njegovo – berg postalo od slavenske riječi bržg (> obala); — Sprevani su sjedili uz rijeku Sprevu (njemački Spree) i to valjda uz njezin donji tijek; — Moričani ili Moračani bili su dvoji: jedni u Meklenburg-Šverinu pokraj jezera, koje se danas zove Miiritz-See, a drugi u okolici grada Magdeburga uz Labu.
Bodrići (u izvorima: Abodriti ili Obodriti) su življeli Ljutićima na zapadu: u zapadnoj polovini Meklenburg-Šverina, za tijem u vojvodini Lauenburgu i u jugoistočnom dijelu današnjega Šlesvig-Holštajna. Glavno se pleme zvalo Bodrići, njihova je domovina bila uz obalu Baltičkog mora među meklenburško-šverinskom rijekom Varnavom (danas: Warnow) i holštajnskom Travnom (danas: Trave). Među Bodriće računaju se još ova plemena: Vagri u južnoistočnoj polovini Šlesvig-Holštajna sve do rijeke, koja se njemački zove Eider, iza te rijeke dalje na sjeveru življeli su Danci; čini se, da su Vagri življeli i na ostrvu Fehmarnu; — Polabljani (Polabi ili Polabingi) uz rijeku Labu i to u današnjem Lauenburgu; Smo1jani (Smeldingi) — u južnozapadnom dijelu Meklenburg-Šverina; (poznato nam je da se i jedno bugarsko pleme zvalo Smoljani). — Glinjani u sjeveroistočnom dijelu današnjega Hanovera oko grada Liineburga, koji se slavenski zvao Glin; — Varni u blizini Smoljana, njihovu se imenu čuva trag u imenu varošice Wendisch Warnow, koja se nalazi u jugozapadnom Meklenburg-Šverinu, a malo dalje sjeverno od te varošice izvire voda Warnow, koju smo već spomenuli; — Drevljani, u sjeveroistočnom Hanoveru nalazi se danas varošica Drawehn, u okolici toga mjesta uz rijeku Jeetze življeli su Drevljani, i onaj se kraj po njima još i danas zove Wendland t.j. slavenska (vendska) zemlja.
Polapski Srbi – Pod ovijem imenom razumijevamo njekoliko sitnijeh plemena, koja su življela iznad češke zemlje među rijekama Salom i Bobrom, sjeverna im je granica bila crta – krivulja od ušća Sale u Labu pa do ušća Varte u Odru. Među polapskijem Srbima tri su glavna plemena: Lužičani u današnjoj donjoj Lužici; — Milčani u današnjoj gornjoj Lužici ; — Srbi u užem smislu između Labe i Sale, njih je bilo i preko Labe oko anhaltskoga grada Zerbsta, koji ima, kako se čini, svoje ime po Srbima. Osim ovijeh triju plemena bilo je još sitnijih, koja nam ne treba spominjati.
Pomorci ili Pomorani življeli su među Odrom i Vislom; južna im je granica bila crta povučena u pravcu rijeke, koju Nijemci zovu Netze i utječe u Vartu. O ovom velikom plemenu znamo razmjerno vrlo malo, jer kako su Nijemci prije nego su do njih došli, morali svladati Bodriće i Ljutiće, za to istom kasniji njemački izvori počinju govoriti o Pomorcima. Oni su se jamačno cijepali u njekoliko plemena, ali nama nijesu poznata njihova imena, a kamoli granice, do kud je koje dopiralo. Poradi velike oskudice izvora bit će naše razlaganje o Pomorcima veoma kratko, mnogo kraće, nego bismo željeli.
O Ljutićima i Bodrićima nalazimo veliko obilje vijesti u različnijem izvorima, tako da nam je stara njihova istorija mnogo bolje poznata nego gdjekojih drugih sretnijih slavenskih naroda, koji su do danas sačuvali svoju narodnost. Manje nego o pomenuta dva plemena govore izvori o polapskijem Srbima. Uzrok je tomu ovaj: Ljutići su i Bodrići bili mnogo ratoborniji od polapskijeh Srba, ovi su bili u opće meklji i s mnogo manjim su protivljenjem potpadali pod njemačku vlast i primali vjeru Isusovu.