Velike dileme oko granica

Tako je Časlav razglasio, neka se svi Srbi, koji su se kojegdje nalazili, vrate natrag u Srbiju. Narod se odazove pozivu svoga kneza, i Srbija počne za malo vremena uz pomoć grčkoga carstva, a pod vladom kneza Časlava napredovati. Časlav je bio suvremenik i područnik samoga cara Konstantina Porfirogenita, koji je o njemu ostavio spomen.
Što ćemo pod ovijem i pod budućijem brojem govoriti, će dobro biti da čitatelj čita gledajući drugu kartu u djelu V. Klaića “Atlas za hrvatsku povjestnicu”, jer je ta karta i onako nacrtana po bilješkama cara Konstantina. Na veliku našu žalost ne govori Porfirogenit upravo ništa o granicama posavske Hrvatske tako da se s obzirom na tu zemlju moramo zadovoljiti samo pustijem nagađanjima. Toliko je sigurno, i mi smo već rekli, da pod posavsku Hrvatsku nije pripadala čitava današnja hrvatsko-slavonska zemlja među Dravom, Dunavom i Savom, jer se Srijem u X vijeku (a možda već i prije) nalazio pod vlašću bugarskijeh knezova.
Sada ćemo reći, koliko je nužno za ovu knjižicu, o granicama dalmatinske Hrvatske. Porfirogenit piše: “Hrvatska se zemlja počinje od rijeke Cetine i dopire do Primorja sve do granice Istrije ili do grada Albona (danas: Labin), a u gornjoj strani prelazi nješto i preko pokrajine Istrije; pri Cetini i Hlijevnu približava se srpskoj zemlji” — Poznato je, da rijeka Cetina utječe u more ispod grada Spljeta, ali je njezin tijek krivuljast; za to treba dodati, da je samo najdonji tijek te rijeke činio granicu hrvatske države, a ostali se njezin dio nalazio u hrvatskoj državi. To se posve jasno razabira iz drugijeh Porfirogenitovijeh bilježaka. Tako bi nam južna i sjeverna granica dalmatinske Hrvatske bila poznata. Da je na zapadnoj strani ležalo jadransko more, to je stvar, koju je dosta samo spomenuti.
Najteži je posao s istočnom granicom. Toliko je sigurno, da je Hrvatskoj na istoku ležala Srbija, samo je dakako pitanje, gdje je prestajala Hrvatska, a gdje se počinjala Srbija? Nama se čini, da je Hrvatsku od Srbije rastavljala voda Vrbas, koja teče posred današnje Bosne i utječe u Savu. Mi to s toga držimo, jer Konstantin Porfirogenit izbraja 14 župa, koje su pripadale dalmatinskoj Hrvatskoj, a najistočnija je od svijeh župa, što ih on spominje, plivska t.j. koja je uz rječicu Plivu. Poznato je, da se ova rječica kod grada Jajca izlijeva u Vrbas, a kako obično rijeke (ili gore) čine granice među zemljama, tako ne ćemo valjada biti daleko od istine, ako rečemo, da je Vrbas rastavljao Hrvatsku od Srbije.
Dodajemo, da je osim onijeh 14 župa (kojima Klaić položaj određuje na svojoj pomenuto karti), za cijelo bilo još i njekoliko drugijeh, ali ih Porfirogenit nije zabilježio. Kada mi danas na prosto velimo “Hrvatska”, onda mislimo pod tijem imenom trojedinu kraljevinu: Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Hrvatska u ovom značenju dosta se razlikuje od onoga, što je bilo Hrvatska u vrijeme Konstantina Porfirogenita.
Ali još se mnogo više razlikuje u geografičko i političkom obziru današnja Srbija od Porfirogenitove Srbije. Tako je današnja Bosna Vrbasu na istoku bila dio srpske države, a s druge je strane samo mali i to zapadni dio današnje srpske kraljevine u X vijeku pripadao srpskoj državi, ostalo je pripadalo Bugarima.
Veoma je teško pravo odrediti granice srpske države X vijeka, jer Porfirogenit govori o njima tako malo i tako nejasno, da je malo pomoći od njegovijeh bilježaka. Za to ćemo se i mi morati da zadovoljimo s posve općenijem naznakama. Po onom, što je već rečeno, zapadna je granica srpskoj državi Porfirogenitova vremena bila voda Vrbas, a od Vrbasa se ima potegnuti crta južnoistočnijem pravcem od prilike sve do današnje Podgorice. (granica je bila mnogo sjevernije, prim.prir).
Sjeverna je granica Porfirogenitovoj Srbiji dakako rijeka Sava i to onaj dio njezin, koji je između ušća Vrbasa pa od prilike do ušća Drine. Istočnu je granicu moguće samo nagađati. Bjem njekako iz daleka odrediti: čini se, da je srpska država Porfirogenitova vremena dosta bila udaljena od rijeke Morave, koja teče kroz današnju kraljevinu Srbiju. I s južnom je granicom velika nevolja: možda nije velika pogrješka, ako se reče, da je ona tekla od prilike od današnje Podgorice pa do porječja rijeke Raške (u Novom Pazaru). Kad smo spomenuli ime Raška, reći ćemo, da i Konstantin spominje tu rijeku pišući je Paom. Oko te vode nalazila se jezgra stare srpske države; otud je pri koncu XII vijeka slavni Stefan Nemanja počeo širiti srpsku vlast. Po imenu rečene vode zovu se kašto Srbi u latinskijeh pisaca srednjega vijeka Rasciani; otud je i madžarsko podrugljivo ime za Srbe: Racz.
Porfirogenit navodi poimence šest gradova stare srpske države, ali mi se određivanjem njihova položaja ne možemo baviti; a koga je volja čitati o tom, naći će u Novakovićevoj raspravi: “Srpske oblasti pre vlade Nemanjine”.
Osim pravijeh Hrvata i pravijeh Srba nalaze se u Porfirogenita još 4 plemena, koja su sačuvala osobita svoja imena te u Porfirogenitovo vrijeme nijesu pripadala ni pod hrvatsku ni pod srpsku državu. Svako je od rečenijeh plemena življelo u svojoj zemlji po selima i po gradovima.
Zahumljane imamo tražiti u južnozapadnom dijelu današnje Hercegovine, Trebinjani i Konavljani življeli su u istoj zemlji, koja je ležala između Dubrovnika i Kotora, a na istočnoj je strani dopirala do srpskijeh granica. Dukljani su bili južni susjedi Trebinjanima i Konavljanima; oni su prebivali u najjužnijem dijelu današnje Dalmacije počevši od Kotora, a bili su razasuti i po današnjoj Crnoj Gori.
Neretljani ili Neznabošci (Paganija, prim.prir) življeli su između rijeka Neretve i Cetine. Konstantin u svakoj od te četiri zemlje bilježi znatnije gradove, kojih mi ovdje ne treba da nabrajamo.